Tehnike skijanja

Skijanje u plugu

Plug se upotrebljava za zaustavljanje, kočenje, otklizavanje te za promenu smera pomoću “plužnog zaokreta”. To je osnovna tehnika za kontrolisanje brzine u ranom stepenu učenja skijanja. Ali, s obzirom da je to jedini način za usporavanje, a da se pri tome ne menja smer kretanja, plug koriste i odlični skijaši u prilikama gdje nema dovoljno prostora za kočenje pomoću zavoja – npr. na uskim šumskim stazama. U stavu pluženja vrhovi su zajedno a repovi razmaknuti. Skije su postavljene na unutrašnjim ivicama, a pritiskom na njih deluje sila kočenja izazvana trenjem između skija i snega. Lik se najuspješnije izvodi u opuštenom stavu u kojem su kolena savijena i potisnuta napred. Videt ćete kako treba koristiti plug za zaustavljanje, za klizanje kontrolisanom brzinom i za skretanje.

Osnovni plužni položaj

Počnite uvežbavanjem na ravnom da se priviknete na ugaoni položaj i rubljenje skija te da steknete osećaj za ispravan položaj tela.

Savijte noge u kolenu i gležnju

Oslonite se na prednji deo stopala, a potkolenicom pritiskajte prednji deo cipela.

Razmaknite repove skija

Da zadržite položaj i počnete kočiti, nagnite skije na unutrašnje ivice i pritisnite ih jednako da ivice “zahvate” sneg.

Paralelno skijanje

Cilj je većine skijaša da savladaju paralelni zaokret. To je vrlo svrsishodna tehnika s mnogo različitih oblika i može se prilagoditi gotovo svim uslovima terena i snega. Suština paralelne tehnike da su skije u paralelnom položaju sve vrieme, nema zapluženja ili odmicanja skije. Kod paralelnog zavoja započinje se u jednoj fazi, tj. obe skije menjaju rubljenje istovremeno. To znači da morate skijati brže, nagnuti kukove prema središtu zavoja, i primeniti veću silu okretanja na skije. Na početku će vam biti lakše izvesti paralelni zaokret iz otvorenog stava, jer on daje veću stabilnost. Kasnije možete postepeno primaknuti skije u zatvoreni položaj. Ali, imajte na umu da je razlika samo stvar stila, te da je zatvoreni stav pogodan samo u idealnim uvjetima.

Paralelni zaokretu sadrže široku raznolikost u načinu započinjanja, razlike postoje samo u fazi započinjanja, faza upravljanja ili vođenja skija uvek je ista tehnika. Svako započinjanje paralelnih zaokreta potpomognuto je rasterećenjem prema gore ili prema dole. Koju ćete varijantu izabrati, zavisi od brzine skijanja, širini zaokreta i uslovima terena i snega.

Od tri elementa koji su uključeni u fazu započinjanja – opružanje tela, naginjanje kukova u centar zaokreta i rotaciona kretnja – opružanje tela izaziva momentalno rasterećenje skija, pri tome se skije oslodađaju pritiska pa se lakše mogu okretati. Gibanje se izvodi kretnjom dole-gore-dole.

1. Počnite iz kosog spusta u opuštenom visokom stavu.

2. Spustite se u niži stav da zabodete štap i da se pripremite za kretanje prema gore.

3. Odrazite se obema nogama, uspravite se, nagnite kukove u zavoj i okrećite skije.

Carving skijanje

Skijaš koji želi napraviti carving zavoj, mora u potpunosti koristiti konstrukcijska svojstva svoje skije te jednako tako o skiji zavisi i tip i dužina zaokreta. Kod ove tehnike se ponovo vraćamo na neke ranije karakteristike skijaških tehnika. U prvom planu tu je opterećenje na skije, tj. raspored težišta. Kod carvinga je opterećenje na unutrašnjoj (gornjoj) skiji u puno većoj mjeri prisutno nego kod prestupne tehnike. To bi bio i jedan od ključnih problema privikavanja na modernu tehniku. Zašto je tako? Osnovni razlog tome je što kod manje iskusnih skijaša težište zna varirati tako da neki puta skijaš može “ostati” skroz na “gornjoj” nozi, radi čega dolazi do proklizavanja, a što dovodi do najčešćeg pada u carvingu, pada na kuk. Ili ako nije u dovoljnoj meri težište raspoređeno na obe skije tj. ako je u većoj mjeri na donjoj nozi onda je nemoguće napraviti carving zavoj iz razloga što ne dolazi do uzdužnog savijanja skije, nema “položenosti” u zaokretu i samim time, skija je osuđena na proklizavanje u zavoju. Druga stvar koja je posebno bitna je da skijaš mora imati malo šire postavljene noge, najčešće u širini kukova, a kod brže vožnje i u širini ramena. Takav stav osigurava veću stabilnost. Stav je takođe vrlo nizak sa izraženim težištem u napred. Postranična gibanja su najbitnija stvar carving tehnike, iz razloga što jedino pojačanim gibanjima možemo skiju dovesti na ivice što je neophodno da skiju (pomoću centrifugalne sile) savijemo u toj meri koliko je potrebno da ona bez otklizavanja napravi luk određenog radijusa.

Uspešnost izvođenja carving zakreta se vidi po skijaševom tragu na snegu jer iza njega ostaju samo dve crte iz razloga što nema proklizavanja. Takvim načinom vožnje skijaš puno manje gubi brzinu, vozi se gotovo cijelo vrijeme na ivicama te ima puno bržu reakciju za promenu smera jer je ivica celom svojom dužinom urezana u sneg što u zavoju daje puno bolji osjećaj. Krajnji cilj carvinga je što veća zabava na skijama, jer ranije tehnike skijanja nisu bile u toj mjeri atraktivne kao što je carving. Kao dokaz tome su iskusniji carving skijaši koji skijaju bez štapova (raširenih ruku s kojima dodiruju pod u zavoju), sa vrlo kratkim skijama i vrlo malog radijusa te rade zavoje koji su totalno oštri, brzi i sa jakim postraničnim gibanjima (fun carving). Takav izvježbani carving skijaš može imati jednako izražena postranična gibanja (sa jednako velikim amplitudama) kao i boarder.